|
||
Dinko
Sule, šoltanski slikar i pjesnik, rođen je 18.12.1953. u Grohotama na
otoku Šolti, gdje završava osnovnu školu. Školovanje nastavlja u Kaštel
Sučurcu gdje stiče zvanje kemijskog tehničara. Pjesme piše od od 1984. godine, a objavljivane su u Šoltanskom glasniku, u zbirci ratne poezije Krik ranjene duše, autora fra Marija Jurišića (1994.), kao i u Zborniku poezije, koji je izdala osnovna škola u Grohotama povodom obilježavanja Marulićevih dana (1999.), isto tako i u Monografiji otoka Šolte (1999.), te u Bašćini (revija za kulturu koje je urednik). Do sada je, i to u vlastitoj nakladi, izdao zbirke pjesama: Krv ni voda (1992.), Ona i ja (1993.), Zadarski rulet (1993), Moj križni put (1994.), Moje misli (1995.), Upitnik (1996.), kraću dramu Jubav, rat i mir (1997.), Refuli i pravi sinjali (1999.), Dobro je činit dobro (2000.), Prilike (2001.). Slikanjem se bavi od 1987. godine. Član je Hrvatskog društva naivnih umjetnika u Zagrebu, a izlagao je na skupnim i samostalnim izložbama. Zastupljen je u monografiji Čudo hrvatske naive. |
||
|
||
UMISTO PREDGOVORA Donili
su mi makinjetu Neću
izlazit vanka, Ispisat
ću novu Učinit
ću popis |
||
|
||