Da' Bog da te Šolta dopala....
Ovu kletvu, ako je to ona bila, nikad nisam razumio. Za mene je Šolta oduvijek bila mjesto ka kojem sam težio i na kojem sam želio biti. Miris mora i zelenila kojim je Šolta u svako doba godine zaogrnuta, bili su nešto što sam i povratkom u Bjelovar, gdje živim, nosio sa sobom. To je bilo prvo što sam sa uzbuđujućom strepnjom očekivao stojeći na provi vapora, a kasnije i trajekta. Za mene je Šolta oduvijek bila mjesto gdje su živjeli meni dragi ljudi, kojih sam se rado sjećao, iako baš nisam bio prerevan u pisanju. Možda su ove stranice koje govore o Šolti neka vrst nikad napisanog pisma, a koje je već odavna trebalo napisati.
Očima enciklopedije
Šolta,
otok u srednjedalmatinskom arhipelagu, zapadno od otoka Brača;
obuhvaća 51,9 km² sa 1460 st.
(1981). Najviši vrh otoka je Vela Straža (237 m). Jugozapadni je dio
otoka pod makijom i niskom šumom, a istočni je pretežno kamenjar.
Na
sjeveroistočnoj obali su prostrane uvale Rogač (luka) i Nečujam. U
unutrašnjosti zapadnog dijela leži oko 6 km dugo i do 2 km
široko polje. Privredno
značenje imaju vinogradi i maslinici. Veća naselja (Grohote, Gornje
selo, Srednje selo) nalaze se u unutrašnjosti. Glavni ribarski
centar
je Maslinica. U novije se vrijeme razvija turizam.
|
